Kanonski postupak za ženidbu

Tijekom ljeta se u župama znatno poveća broj vjenčanja pa uvijek prije toga nastaje gužva u župnim uredima zbog sređivanja potrebne dokumentacije za zaručnike i buduće supružnike koji se žele vjenčati u svojoj ili nekoj drugoj župi, odnosno biskupiji. Nerijetko se onda stvari zakompliciraju, kako od strane župnika tako i od zaručnika.

Piše: dr. iur. can. fra Šimo Ivelj

Često ni jedni ni drugi ne znaju što i od koga tražiti. Župnici ne znaju tko je pravno mjerodavan s obzirom na kanonske izvide prije vjenčanja jer je danas sve više vjernika koji imaju nekoliko prebivališta i boravišta, a samim time i više pravno mjerodavnih župnika. Zaručnici ostaju zbunjeni jer svaki od njih kaže nešto drugačije ili traži dokument više koji u stvarnosti i nije potreban ili ga čak nema pravo ni tražiti. Da bi se takve situacije izbjegle,  ovdje će se ukratko pokušati prikazati kanonske odredbe koje je potrebno provesti prije same ženidbe, kako bi joj župnik mogao zakonito prisustvovati. Pojedine ih biskupske konferencije donose za svoje područje sukladno općem pravu Katoličke Crkve, a odnose se na ženidbene navještaje, kanonske izvide i zaručničke ispite (kan. 1067).

Čemu služe ove odredbe? Već se u prethodnim člancima vidjelo da valjanost ženidbe ovisi o ženidbenoj privoli kao i to da samo pravo, božansko i crkveno, može zabranjivati i određivati zapreke za sklapanje valjane ženidbe. Stoga je, sukladno kanonu 1066, potrebno imati moralnu sigurnost da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju, tj. da ne postoje elementi koji bi isključivali ženidbenu privolu niti kakva zapreka koja bi samu ženidbu činila nevaljanom ili nedopuštenom.

Ženidbeni navještaj

Ženidbeni su navještaji doslovno javno oglašavanje imena osoba (njihova vjera, datum i mjesto rođenja, imena roditelja i sl.) koje namjeravaju sklopiti ženidbu. Prema aktualnom Zakoniku (ZKP iz 1983.) ženidbeni navještaji više nisu obvezni jer se potrebni izvidi mogu obaviti i na druge načine. Ovdje Zakonik daje slobodu biskupskim konferencijama da odluče o njihovoj pravnoj obvezi i načinu uređenja, bilo da se radi o usmenom ili pismenom navještaju.

Svrha navještaja je dati ženidbi dimenziju javnosti kako bi svi koji znaju da se iz nekoga razloga ženidba ne može sklopiti valjano to na vrijeme prijavili i spriječili duhovnu i materijalnu štetu zaručnika i drugih osoba. Tako su Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine donijele odluke da se sklapanje ženidbe treba jedanput usmeno ili pismeno oglasiti u župi ili župama gdje zaručnici imaju prebivalište ili boravište (ako ih ima više, onda u svim). Oglašava se nedjeljom ili blagdanom na misi ili kod drugoga bogoštovnoga čina na kojem se okuplja župna zajednica. Pismeni oglas treba izvjesiti na prikladno mjesto uoči nedjelje i blagdana i ostaviti ga izvješenim barem tri dana na oglasnoj ploči. Ženidbeni navještaji mogu se izostaviti u slučaju mješovite i tajne ženidbe, prijeke potrebe i oprostom mjesnoga ordinarija.

Kanonski izvidi

Da bi se izvidi za vjenčanje mogli napraviti na vrijeme, zaručnici se moraju javiti svome župniku barem mjesec dana prije vjenčanja. Zadaća izvida prije ženidbe pripada župniku na koga spada i kanonsko prisustvovanje ženidbi, a to je župnik župe gdje oba zaručnika ili samo jedan od njih  imaju prebivalište ili boravište ili jednomjesečno boravljenje (kan. 1115).

(…)


Cijeli tekst iz rubrike Ženidbeno pravo Katoličke Crkve pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.