Pravna kompetentnost Crkve

Sakramentalna ženidba se kao božanska ustanova uređuje i ravna božanskim pravom (prirodnim i pozitivnim). Budući da je božansko pravo iznad svakog ljudskog prava, ono vrijedi za svaki brak, bilo između krštenih i nekrštenih osoba, bilo između katolika i nekatolika.

Piše: dr. iur. can. fra Šimo Ivelj

Kako ispravno shvatiti ovo božansko pravo s obzirom na ženidbu? To nam govore konkretni primjeri da se samoj naravi i prirodi čovjeka protivi ženidba između oca i kćeri, majke i sina, brata i sestre, kao i muškarca s muškarcem, žene sa ženom i slično. No, ženidba katolikā, makar i samo jedna stranka bila katolička, ravna se ne samo prema božanskom nego i prema crkvenom pravu, pri čemu ostaje netaknuta mjerodavnost svjetovne vlasti s obzirom na čisto svjetovne učinke ženidbe. Tako je Katolička Crkva u četvrtoj knjizi ZKP neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti odredila norme po kojim se pravno ravna ženidba i potrebne uvjete za njezino valjano i dopušteno slavlje, ali isto tako i dvanaest kanonskih zapreka božanskog ili crkvenog prava koje čine osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe.

Vrlo je važno napomenuti da ženidba uvijek uživa pravnu pogodnost, a to znači da se valjanost neke ženidbe ne mora dokazivati, ona se pretpostavlja. Jednom valjana ženidba je uvijek valjana. Samo, ako postoji sumnja da je neka ženidba nevaljana, onda se ta ista nevaljanost mora dokazati. A što bi to bila valjana ženidba? Valjanom se ženidbom u kanonskom pravu smatra ženidba koju Crkva priznaje kao valjanu, a to je ženidba koju su sklopile osobe kanonski sposobne za ženidbu (nemaju nikakvih zapreka), koje su imale pravu ženidbenu privolu (nije bila ugrožena sloboda i sposobnost osobe te ispravnost njenih namjera) i ženidbu su sklopile u zakonitom kanonskom obliku. Nedostaci kanonskoga oblika ne odnose se na sposobnost osoba, nego izravno na valjanost čina, tj. slavlje sakramenta ženidbe.

(Ne)konzumacija braka

Prema odredbi kanona 1061, valjana ženidba među krštenima naziva se samo tvrdom ako nije izvršena (matrimonium ratum non consummatum), a tvrdom i izvršenom (matrimonium ratum et consummatum) naziva se ženidba koja je konzumirana seksualnim činom nakon vjenčanja od strane ženidbenih drugova. Kao što valjanost ženidbe uživa uvijek pravnu pogodnost i ne mora se dokazivati, tako i činjenica konzumiranja braka uživa pravnu pogodnost. Ako su dakle ženidbeni drugovi, pošto je sklopljena ženidba, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je ženidba izvršena, dok se ne dokaže protivno.

Ovdje treba naglasiti razliku između ove dvije valjane sakramentalne ženidbe (samo tvrda i tvrda izvršena). Može se reći da postoji proces nastanka ženidbe kao sakramenta.

(…)


Cijeli tekst iz rubrike Ženidbeno pravo Katoličke Crkve pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.