{"id":3272,"date":"2021-12-11T21:25:25","date_gmt":"2021-12-11T21:25:25","guid":{"rendered":"https:\/\/obitelj-vn.org\/?p=3272"},"modified":"2021-12-11T21:25:25","modified_gmt":"2021-12-11T21:25:25","slug":"molitva-je-snazan-lijek-koji-obnavlja-unistenu-strukturu-svijesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/obitelj-vn.org\/?p=3272","title":{"rendered":"Molitva je sna\u017ean lijek koji obnavlja uni\u0161tenu strukturu svijesti"},"content":{"rendered":"
\n
\n

Upovodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilje\u017eava 10. listopada, o va\u017enosti mentalnoga zdravlja danas, razli\u010ditim oboljenjima te mogu\u0107nostima rane detekcije psihi\u010dkih smetnji, razgovarali smo s psihologom Stanislavom Stijepi\u0107em…<\/p>\n<\/div>\n

\n
\"\"<\/p>\n

\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n

Razgovarao:\u00a0\u017deljko Ivkovi\u0107<\/strong>, Katoli\u010dki tjednik<\/em><\/p>\n

Stanislav je ro\u0111en 1984. u Sarajevu gdje je zavr\u0161io Srednju medicinsku \u0161kolu te potom upisao Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju. Nakon zavr\u0161etka studija zaposlio se na KCUS-u, na Klinici za psihijatriju u Sarajevu gdje i danas radi kao klini\u010dki psiholog.<\/p>\n

U Zagrebu je 2016. zavr\u0161io studij za egzistencijalnu analizu i logoterapiju. U proteklih nekoliko godina zajedno sa suprugom\u00a0dr. Sabinom Ma\u0111ar Stijepi\u0107<\/strong>\u00a0usko sura\u0111uje s ravnateljicom Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije\u00a0dr. sc. Sandom Smoljo-Dobrovoljski<\/strong>. Upravo je to bilo razlogom da s njim popri\u010damo na temu mentalnoga zdravlja danas…<\/p>\n

Po\u0161tovani, Svjetska zdravstvena organizacija je 10. listopada proglasila Svjetskim danom mentalnog zdravlja. Koja je svrha ovoga Dana i \u0161to nam se njime poru\u010duje?<\/strong><\/p>\n

Da to\u010dno, Svjetska zdravstvena organizacija je 10. listopada proglasila danom mentalnog zdravlja. Od 1992. na taj dan se posebno osvr\u0107emo na aspekt mentalnog zdravlja gdje se kroz predavanja, akcije i razli\u010dite druge anga\u017emane, kako dr\u017eavnih struktura, tako i nevladinih organizacija poku\u0161ava ukazati na va\u017enost o\u010duvanja mentalnog zdravlja.<\/p>\n

Smisao ovog Dana jest upravo podizanje svijesti o mentalnom zdravlju u svrhu prevencije mentalnih oboljenja koja su u dana\u0161njem vremenu jasno u porastu. Biti svjestan op\u0107enito svog zdravlja va\u017eno je kako bismo mogli otkriti simptome i po potrebi potra\u017eiti stru\u010dnu pomo\u0107, a pogotovo kod mentalnih oboljenja gdje nema fizi\u010dki jasne promjene ve\u0107 se simptomatika razvija u \u201epozadini\u201c, odnosno na socijalnom planu i na planu li\u010dnosti.<\/p>\n

Podizanjem svijesti o mentalnom zdravlju mo\u017eemo pomo\u0107i, kako sebi, tako i drugima u smislu da razumijemo promjene koje se doga\u0111aju, da razumijemo simptome, gdje uputiti nekoga tko ima mentalnih pote\u0161ko\u0107a, zatim kako potra\u017eiti profesionalni tretman i, \u0161to je mo\u017eda najva\u017enije, razbiti stigmu mentalne bolesti koja mnoge ljude zatvara u \u010detiri zida gdje su onda primorani sa svojom se problematikom suo\u010davati sami. Podizanjem svijesti o mentalnom zdravlju poma\u017eemo jednostavno ubla\u017eiti epidemiju mentalnih oboljenja, \u0161iriti zdrave navike koje \u0107e pomo\u0107i u razvijanju mehanizama suo\u010davanja, a svakako da time doprinosimo i osna\u017eivanju dru\u0161tva jer onda govorimo, ne samo o prevenciji mentalnih oboljenja, ve\u0107 i o razvijanju mentalne higijene, odnosno zdravih navika \u017eivljenja, \u0161to je onda proaktivni pravac u smislu da se zauzimamo za ne\u0161to, a ne samo da se branimo od ne\u010dega.<\/p>\n

Iznijet \u0107u samo neke podatke koji su jako bitni kako bismo dobili sliku u kolike razmjere ide mentalno oboljenje, odnosno za\u0161to je bitno govoriti o prevenciji istih. Podatci koje iznosim odnose se na SAD, ali vjerujem da je omjer i u ostalim dr\u017eavama Zapada sli\u010dan. Godi\u0161nje jedna od pet odraslih osoba ima odre\u0111enih mentalno-zdravstvenih pote\u0161ko\u0107a, a jedna od 20 do\u017eivi ozbiljan psihi\u010dki problem. Kod mladih osoba u dobi izme\u0111u 6 i 17 godina jednoj od \u0161est se dijagnosticira odre\u0111eni mentalni poreme\u0107aj. Nadalje 50% svih kroni\u010dnih mentalnih oboljenja po\u010dinje u dobi od 14 godina, a \u010dak 75% kroni\u010dnih mentalnih oboljenja po\u010dinje u dobi od 24 godine. Brojke mogu djelovati jako suhoparno, ali su nam tu da poka\u017eu gdje smo i u odnosu na sad ho\u0107emo li se pomaknuti na bolje ili gore, odnosno da mo\u017eemo vidjeti \u0161to radimo dobro ili ne radimo.<\/p>\n

Tako iznose\u0107i gore navedene podatke, bitno je napomenuti da je suicid jedan od vode\u0107ih uzro\u010dnika smrti kod mladih i mladih odraslih, to jest mladih osoba u dobi izme\u0111u 10 i 34 godine. Tu se upravo postavlja mnogo pitanja, a jedno od klju\u010dnih je: \u0161to je to \u0161to ne vidimo? Odnosno, \u0161to je to \u0161to smo mogli jo\u0161 uraditi da se osobe ne odlu\u010de na taj najusamljeniji akt? Brojke nam, na\u017ealost, ne idu u prilog i trenutno se mo\u017ee vidjeti da je od 1999., barem prema podatcima koje sam analizirao, suicid u porastu, a depresija u vrhu najzastupljenijih oboljenja. I to su samo neki od razloga za\u0161to moramo proaktivno raditi na podizanju svijesti o mentalnom zdravlju jer ono \u0161to nam govore podatci iz zemalja gdje su mentalne higijenske navike razvijene, jest da i pojedinac i dru\u0161tvo imaju uzajamne koristi od proklamiranja zdrava na\u010dina \u017eivota.<\/p>\n

Prema definiciji, \u0161to je to mentalno zdravlje, a \u0161to mentalna bolest?<\/strong><\/p>\n

Kada ka\u017eemo zdravlje op\u0107enito, obi\u010dno pod tim smatramo nepostojanje bolesti, ali ipak kad sagledamo sve aspekte, zdravlje nije samo i isklju\u010divo nepostojanje bolesti. Ono predstavlja i mogu\u0107nost maksimalna kori\u0161tenja fizi\u010dkih i psihi\u010dkih sposobnosti organizma, a to zna\u010di posjedovanje takvih sposobnosti koje dopu\u0161taju da optimalno koristimo svoje kapacitete. Sama Svjetska zdravstvena organizacija u definiranju zdravlja smatra da je to \u201estanje potpuna tjelesnog, mentalnog i dru\u0161tvenog blagostanja\u201c. Tako da iz ovog stava mo\u017eemo vidjeti da u biti nema op\u0107enito zdravlja bez mentalnog zdravlja. Sama definicija mentalnog zdravlja bi se upravo odnosila na stanje blagostanja u kome svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim stresom \u017eivota, da mo\u017ee produktivno raditi i u mogu\u0107nosti je doprinositi svojoj zajednici.<\/p>\n

S druge strane, mentalno oboljenje nije samo stanje sni\u017eene funkcionalnosti gdje osoba zbog izra\u017eenih psihi\u010dkih pote\u0161ko\u0107a s kojima se u tom trenutku suo\u010dava nije u stanju odgovoriti na izazove, ve\u0107 mora postojati dugotrajan obrazac izra\u017eenih psihi\u010dkih smetnji koje osobu ograni\u010davaju u dru\u0161tvenom, poslovnom, obiteljskom funkcioniranju i ometaju je u osobnom rastu.<\/p>\n

Za\u0161to mentalna bolest nosi vi\u0161e stigme nego tjelesna invalidnost?<\/strong><\/p>\n

Ovo je iznimno kompleksno pitanje i zaista te\u0161ko ga je ukratko objasniti jer se zbilja treba pogledati s vi\u0161e aspekata. Prije svega, to je sociolo\u0161ki fenomen, a zatim je i dru\u0161tveno-politi\u010dki konstrukt koji ima zna\u010dajne psiholo\u0161ke posljedice. Stigma kao pojam i metoda odvajanja pojedinaca unutar skupine postoji jo\u0161 od anti\u010dke Gr\u010dke. Na taj su se na\u010din poku\u0161ali izdvojiti pojedinci koji su u\u010dinili neki prijestup, odnosno ne\u0161to \u0161to nije bilo dru\u0161tveno po\u017eeljno, a kasnije se prenijelo i na druge slojeve dru\u0161tva kao znak pripadnosti, odnosno kao identifikacijski biljeg.<\/p>\n

U srednjem vijeku taj biljeg je zamijenjen azilantskim ustanovama gdje se ljude s odre\u0111enim problemima, koji su odudarali od dru\u0161tvenog ure\u0111enja, odvodilo, smje\u0161talo i na taj na\u010din se poku\u0161alo dru\u0161tvo \u201eza\u0161tititi\u201c. Poznato je kako su u srednjem vijeku\u00a0lepazoriji<\/em>\u00a0koji su bili namijenjeni za tretiranje osoba oboljelih od kuge, zamijenjeni za prve azilantske \u201epsihijatrijske\u201c ustanove umobolnih, razularenih, du\u0161evno rastrojenih, neprimjerenih i dru\u0161tveno opasnih osoba. I to je pokazatelj kako se dru\u0161tvo poku\u0161alo suo\u010diti s onim za \u0161to nema razumijevanja.<\/p>\n

Ekstracizam, otu\u0111enje, odbacivanje bila je metoda, odnosno odbacivanje \u010dlanova koji su predstavljali odre\u0111enu prijetnju jer tad se vjerovalo da su du\u0161evna oboljenja zarazna, prenosiva, odnosno da stanje duha op\u010dinjenoga mo\u017ee obuhvatiti i druge osobe i da time mogu izgubiti razum, postati bezumni. Tad u biti po\u010dinje izjedna\u010davanje du\u0161evno oboljelih s dru\u0161tveno opasnim osobama \u0161to je samo jedan vid dana\u0161nje stigmatizacije. To se dalje prenosilo i stigma je, zajedno s du\u0161evno oboljelim osobama, bila smje\u0161tena na jedno mjesto. Bitan trenutak bio je u 60-im i 70-im godinama pro\u0161log stolje\u0107a kada je uslijedila psihijatrijska reformacija prvenstveno zahvaljuju\u0107i dru\u0161tveno osvije\u0161tenim pojedincima unutar same psihijatrije koji su zagovarali da osobama koje obole od odre\u0111ene du\u0161evne bolesti ne treba oduzimati prava koja imaju, ve\u0107 treba razraditi inkluzivni pristup i omogu\u0107iti im socijalnu podr\u0161ku: da se lije\u010de kao i sva druga somatska oboljenja.<\/p>\n

To je bio bitan trenutak u kome su otvorena vrata psihijatrije, u smislu da ulazak u psihijatriju vi\u0161e ne zna\u010di trajni smje\u0161taj u ustanovu. Prava osoba s du\u0161evnim smetnjama su u tom trenutku i razdoblju poslije toga zna\u010dajno porasla, ali ono \u0161to se doga\u0111a jest u jednu ruku apsurdno jer stigma koja je bila smje\u0161tena u jednu ustanovu raspr\u0161ila se i naglo porasla me\u0111u ljudima. E, sad, za\u0161to je to tako? Prvenstveno predrasuda koja je vladala da osobe koje su oboljele od odre\u0111ene du\u0161evne bolesti ne mogu vladati sobom te samim tim su dru\u0161tveno opasne. Zatim, vjerovalo se i dalje da je du\u0161evna bolest zarazna. Nadalje, nepoznavanje same bolesti i onoga \u0161to ona zna\u010di predstavljalo je zna\u010dajno ograni\u010denje za socijalnu interakciju. I na kraju, vjerovanje da je du\u0161evna bolest trajna i neizlje\u010diva doprinijelo je da du\u0161evno oboljele osobe ne dobiju jednaku priliku kao i sve druge. Naravno, danas je situacija druga\u010dija i du\u0161evno oboljele osobe imaju mnogo ve\u0107e mogu\u0107nosti nego ranije, ali i dalje je stigma prisutna.<\/p>\n

Kako prepoznati po\u010detni stadij jedne od mentalnih bolesti?<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko je to zaista re\u0107i. Ve\u0107ina kroni\u010dnih oboljenja po\u010dinje u dobi izme\u0111u 14 i 30 godina i u tom se razdoblju doga\u0111aju mnoge stvari u kojima je te\u0161ko razlu\u010diti jesu li samo razvojno uvjetovane ili se izra\u017eavaju u sklopu formiranja identiteta. Unutar psihijatrijskog djelovanja najbitnije je na pojavu prvih simptom reagirati, ali tako\u0111er treba biti oprezan da se osobu odmah ne proglasi mentalno oboljelom pogotovo kad se sa sigurno\u0161\u0107u ne zna prava etiologija stanja. Tako da iako prepoznamo neke promjene, potrebno je strpljivo odre\u0111eno vrijeme promatrati kako bismo znali gdje nas to vodi. Neki od aspekata koji nas mogu uputiti na to da bi se prospektivno moglo raditi o nekom mentalnom oboljenju jest prvenstveno pojavljivanje odre\u0111enih simptoma (anksioznost, strah, depresivnost, dru\u0161tveno povla\u010denje) koji bi mogli upu\u0107ivati na odre\u0111ena mentalna oboljenja \u0161to u biti dovodi do sni\u017eene funkcionalnosti, odnosno: osoba se ne mo\u017ee nositi s postavljenim \u017eivotnim izazovima unutar vlastitih kapaciteta. Mogu slobodno re\u0107i da je bitno primijetiti svako odstupanje od uobi\u010dajenog mi\u0161ljenja i pona\u0161anja odre\u0111ene osobe te pratiti u kojem se pravcu to dalje razvija.<\/p>\n

Koliku va\u017enost za psiholo\u0161ko zdravlje pojedinca imaju molitva, odlazak u crkvu i op\u0107enito duhovna dimenzija ljudskoga bivstvovanja?\u00a0<\/strong>Koliko se psihi\u010dke traume pojedinca mogu odraziti na njegov duhovni \u017eivot?<\/strong><\/p>\n

Svaki aspekt u o\u010duvanju mentalnog zdravlja igra bitnu ulogu, tako i duhovni \u017eivot treba upotpuniti, osna\u017eiti i dati jedan dublji, ve\u0107i smisao ljudskom postojanju. Vjerski \u017eivot nas poziva na svakodnevnu transcendenciju, na preobra\u017eavanje koje nas treba u\u010diniti boljim osobama.\u00a0Andrew Newberg<\/strong>, neuropsihijatar, ve\u0107 20 godina prou\u010dava u\u010dinak molitve na mozak svojih pacijenata i upravo isti\u010de bitnost molitve i meditacije obja\u0161njavaju\u0107i da mozak osobe koja se moli ima znatno ve\u0107i broj mo\u017edanih aktivnosti, u odnosu na mozak osobe koja se nalazi u stanju mirovanja. Stoga nagla\u0161ava kako je to veoma bitno iz razloga \u0161to je mozak najbitniji organ u tijelu koji kontrolira rad srca, krvni tlak, disanje, pa se na obja\u0161njeni na\u010din u\u010dinci koji su prikazani da molitva ima na mozak, mogu prenijeti u cijelo tijelo. Znanstvenici su dokazali da vjernik udubljen u molitvu potpuno isklju\u010duje mo\u017edanu koru, a to ozna\u010dava potpunu sigurnost i odsustvo stresa. Molitva je sna\u017ean lijek te, ne samo da regulira sve procese u ljudskom organizmu, nego i obnavlja uni\u0161tenu strukturu svijesti.<\/p>\n

O zna\u010daju molitve svakako da treba govoriti zbog toga \u0161to je on ogroman, posebno u pogledu lije\u010denja. Ako poku\u0161avate lije\u010diti ne\u010diju du\u0161u, u \u0161irem smislu te rije\u010di, onda neizbje\u017eno morate do\u0107i u susret s duhovno\u0161\u0107u, to jest s Bogom. Iz iskustva, u radu s vjernicima raznih vjeroispovijesti do\u0161lo se do nalaza da se posti\u017ee mnogo ve\u0107i uspjeh kada se u terapiji koristi i molitva. Tako da je bolje pitanje kako se molitva mo\u017ee odraziti na mentalno zdravlje traumatiziranih osoba, nego obrnuto jer sam uvjeren kako ve\u0107i u\u010dinak ima molitva na ozdravljenje nego \u0161to trauma \u2013 naravno ne podcjenjuju\u0107i traumu \u2013 mo\u017ee nauditi zdravu duhu.<\/p>\n

\n
Kakva je uloga novinara i op\u0107enito medija u kontekstu du\u0161evnoga zdravlja?<\/strong><\/div>\n
\n

\u017divimo u vremenu senzacionalizma. Mediji poku\u0161avaju na \u0161to dramati\u010dniji na\u010din predstaviti ono \u0161to se doga\u0111a, kako u na\u0161oj neposrednoj sredini, tako i iz dijelova svijeta koji su zna\u010dajno udaljeni od nas. Danas mogu re\u0107i kako vlada utrka senzacionalizma i\u00a0klikbajtizma<\/em>\u00a0u kome je bitno biti prvi i namamiti ljude da nekako kliknu na stranicu gdje \u0107e mo\u0107i pro\u010ditati vijest. Svakako to donosi novce medijima, ali ljude postavlja u poziciju ovisna konzumenta kojem je u biti jedina zada\u0107a kliknuti na taj mamac, a vijest i ne mora biti uop\u0107e zna\u010dajno obra\u0111ena. Druga stvar je na\u0161a dostupnost koja se sad pro\u0161irila gotovo na na\u0161e \u010ditavo vrijeme budnosti. To stvara jedan zna\u010dajan izvor stresa kod ljudi, pogotovo kada ne \u017eele \u010ditati neke vijesti, a kontinuirano su \u201ebombardirani\u201c informacijama i onim \u0161to se doga\u0111a vani. Uzmimo samo za primjer po\u010detak pandemije gdje je izvor informacija bio jako velik i senzacionalan te se izvje\u0161\u0107ivalo na takav na\u010din kao da \u0107e pandemija svima do\u0107i na vrata. Jasno da smo svi reagirali velikim strahom, bili smo prepla\u0161eni – ipak se radi o \u017eivotno-ugro\u017eavaju\u0107oj situaciji te je samim tim emotivno obra\u0111ena. Ali ako sad pogledamo drugi i tre\u0107i val koji su iza nas, strah od pandemije se zna\u010dajno smanjio, a podatci kojima raspola\u017eemo upu\u0107uju na to da je za vrijeme istih bilo i vi\u0161e zara\u017eenih i vi\u0161e umrlih, nego u prvom valu koji je medijski silovito bio popra\u0107en.<\/p>\n

Mislim da je uloga medija iznimno bitna u kontekstu mentalnog zdravlja jer se upravo kroz medije mo\u017ee vr\u0161iti promocija zdrava na\u010dina \u017eivota, mogu se promovirati pozitivna iskustva, zdrave vrijednosti dru\u0161tva, zatim kroz same edukativne tekstove o mentalnim bolestima mo\u017ee se vr\u0161iti i edukacija i destigmatizacija, \u0161to je u na\u0161em dru\u0161tvu itekako potrebno. To bi trebao biti zadatak svakog medija, ne samo katoli\u010dkog.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

Neko\u0107 su i sami vjernici neodlu\u010dni kada bi trebali posjetiti npr. psihologa ili psihijatra, a kada pomo\u0107 tra\u017eiti u crkvi, to jest kod \u017eupnika?<\/strong><\/p>\n

Ovo je pitanje u kome se doti\u010demo razli\u010ditih profesija, a ponovno sve tri imaju jednu zajedni\u010dku poveznicu, a to je da se bave du\u0161obri\u017eni\u0161tvom.<\/p>\n

Psihologija kao profesija izdvaja se po tome \u0161to poku\u0161ava razumjeti kompletan psiholo\u0161ki sadr\u017eaj \u010dovjeka i te\u017ei ka obja\u0161njenju uzro\u010dno-posljedi\u010dnih odnosa, a po pitanju mentalnog zdravlja, klini\u010dka psihologija se izdvaja kao djelatnost koja osobama s odre\u0111enim du\u0161evnim pote\u0161ko\u0107ama, pored same dijagnosti\u010dke obrade, nudi jedno dublje razumijevanje trenutna stanja te uz pomo\u0107 psihoterapijskih metoda (ovisno kojem psihoterapijskom pravcu pripada) poku\u0161ava osobu osposobiti i vratiti na optimalnu, \u017eeljenu razinu funkcionalnosti.<\/p>\n

Psihijatrijski tretman naj\u010de\u0161\u0107e se svodi na medikametoznu terapiju i to je u spektru psihijatrijskih oboljenja naj\u010de\u0161\u0107e i potrebno. Psihijatar sam kre\u0107e od medicinskog modela koji ima svoje biolo\u0161ke korijene \u0161to podrazumijeva da se na razini mo\u017edanih struktura doga\u0111aju odre\u0111ene promjene koje zahtijevaju jasan medikamentozni tretman kako bi se ponovno do\u0161lo do \u017eeljenog stanja i promjene. Naravno, i psihijatri kao i psiholozi naj\u010de\u0161\u0107e imaju zavr\u0161enu jednu od psihoterapijskih \u0161kola \u0161to zna\u010dajno olak\u0161ava rad s pacijentima, odnosno klijentima. To su dvije djelatnosti koje se formalno najvi\u0161e i naj\u010de\u0161\u0107e bave psihopatolo\u0161kim, psihijatrijskim i mentalno-zdravstvenim problemima te smatram da su upravo te dvije djelatnosti prvenstveno odgovorne za dijagnosticiranje i tretman osoba s odre\u0111enim psihi\u010dkim smetnjama.<\/p>\n

S druge strane imamo poziciju Crkve koja je maj\u010dinskog karaktera i du\u0161obri\u017eni\u0161tvo je prirodno u kontekstu Crkve te u sklopu pastoralnog poslanja, sve\u0107enici se susre\u0107u s mnogim osobama kojima su potrebni utjeha i milosr\u0111e. Mislim da na potrebe vjernika sve\u0107enici, \u017eupnici i druge osobe uklju\u010dene u pastoral poku\u0161avaju na adekvatan na\u010din odgovoriti. Nekad \u00a0to nije mogu\u0107e jer izazov je prevelik te u tom kontekstu kada primijetimo da ne\u0161to ne mo\u017eemo uraditi, onda \u0161aljemo dalje osobama koje su potencijalno stru\u010dnije i mogu na taj izazov adekvatno odgovoriti. Kada govorimo o mentalnom zdravlju, sve\u0107enici imaju jako bitnu ulogu u o\u010duvanju istoga jer Crkva je obiteljskog karaktera i u obitelji se brinemo jedni o drugima, gradimo zdrav sustav podr\u0161ke i kad imamo zdravu obitelj, imat \u0107emo i zdrave pojedince. U posljednje vrijeme vidim da sve ve\u0107i broj sve\u0107enika zavr\u0161ava psihoterapiju u \u017eelji \u0161to dublje proniknuti u psiholo\u0161ke aspekte osoba koje susre\u0107u, \u0161to je iznimno pohvalno, ali i dalje kada do\u0111emo do psihopatolo\u0161kog sadr\u017eaja, ponovno mislim kako to treba usmjeriti prema osobama koje su se educirale, specijalizirale za taj dio ljudskog iskustva.<\/p>\n

Adolescencija je iznimno osjetljivo razdoblje u ljudskom \u017eivotu. Koje su najbitnije stvari na za\u0161titi i o\u010duvanju mentalnoga zdravlja djece i mladih?<\/strong><\/p>\n

Sve je bitno u \u017eivotu jednog adolescenta jer sve utje\u010de na formiranje li\u010dnosti. Adolescencija predstavlja, na psiholo\u0161koj razini, razdoblje \u201ebu\u0111enja\u201c u kome osoba polako izlazi iz rutiniziranih obrazaca u svijet i poku\u0161ava istra\u017eivati svijet oko sebe. Ali ako bih ovdje morao istaknuti najbitnije stvari za o\u010duvanje mentalnog zdravlja, onda je to na prvom mjestu: obitelj, sredina, vr\u0161njaci me\u0111u kojima odrasta, razina podr\u0161ke i izgra\u0111eni protektivni \u010dimbenici.<\/p>\n

To je ono \u0161to je potrebno da bi se razvio zdrav mikrosustav. Ako sve funkcionira kako treba, onda adolescenti imaju omogu\u0107ene jasne predispozicije za zdravo odrastanje i za zdravo istra\u017eivanje. To je temelj, baza za zdravu formaciju. Unutar ovog mikrosustava obitelj stavljam na prvo mjesto s razlogom jer ona treba predstavljati sigurno polazi\u0161te za formiranje i to je mjesto gdje se osoba uvijek mo\u017ee vratiti. Zadatak tog razdoblja je da osoba traga za svojim vlastitim identitetom, da poti\u010de zdrave obrasce za izgradnju odnosa te da razvija mehanizme za samostalno suo\u010davanje s izazovima koje \u017eivot donosi, a u tome nas obitelj poti\u010de ili sputava, razumije ili pokazuje nerazumijevanje, ograni\u010dava ili nam daje krila.<\/p>\n

Psiholo\u0161ki problemi \u010desto su u svezi s nekom od ovisnosti (internet, alkohol, razli\u010dite supstance). Postoji li dokazana korelacija izme\u0111u mentalnih poreme\u0107aja i ovisnosti?<\/strong><\/p>\n

Psiholo\u0161ki problemi svakako le\u017ee u osnovi razvoja bolesti ovisnosti. Bolesti ovisnosti (ovisnost o psihoaktivnim supstancama i alkoholu, prije svega) svrstavaju se i jesu mentalni poreme\u0107aji i dosta \u010desto se u svakodnevnoj praksi susre\u0107emo s komorbiditetnim oboljenjima \u0161to zna\u010di da je rije\u010d o istodobnoj nazo\u010dnosti dvaju ili vi\u0161e mentalnih poreme\u0107aja. Naj\u010de\u0161\u0107e se uz bolesti ovisnosti susre\u0107u druga mentalna oboljenja kao \u0161to su: poreme\u0107aji li\u010dnosti, poreme\u0107aji raspolo\u017eenja, stresom uvjetovani poreme\u0107aji, posebno PTSP, ali i mnogi drugi. Nekada je te\u0161ko ustanoviti \u0161to je primarni, a \u0161to sekundarni problem. Nekada je obiteljima lak\u0161e prihvati da osoba ima problem s ovisno\u0161\u0107u, nego da se radi o npr. drugom ozbiljnijem mentalnom poreme\u0107aju.<\/p>\n

Kakva je budu\u0107nost mentalnih bolesti?<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107nost mentalnih bolesti? Ja se iskreno nadam lo\u0161a, ali ono \u0161to vidimo kako se razvija me\u0111unarodna klasifikacija oboljenja i kakve su pojavnosti u svijetu, mislim da \u0107e vjerojatno biti porast mentalno-zdravstvenih pote\u0161ko\u0107a. Tomu naravno doprinose mnogi \u010dimbenici, a mnoge smo ve\u0107 naveli. \u010cinjenica je da se dru\u0161tva mijenjaju i da se mi kao pojedinci moramo tomu prilagoditi.<\/p>\n

Stres je danas najve\u0107i uzro\u010dnik mentalno-zdravstvenih pote\u0161ko\u0107a. Ali, s druge strane, \u0161to je stres u dana\u0161njem vremenu? Mo\u017ee biti bilo \u0161to. Oku\u017eenje je izrazito stresogeno, a na\u0161i rezilijentni kapaciteti jako su niski jer nemamo vremena na adekvatan ih na\u010din graditi. Drugi problem je ponovno, kao \u0161to sam i gore naveo, otu\u0111enost. Mi ljudi navikli smo \u017eivjeti u zajednici, graditi kohezivne jedinice, brinuti jedni o drugima i podupirati se. Civilizacijske dana\u0161nje tekovine su takve da vode u otu\u0111enje, kako jednih od drugih, tako i od nas samih. Vidimo da se naru\u0161ava osnovna stanica dru\u0161tva \u2013 obitelj, \u0161to je pokreta\u010dka snaga svakog pojedinca i izvor vrijednosti, a to je u kontekstu mentalnog zdravlja nenadomjestiv gubitak. Tako da prospektivno mo\u017eemo o\u010dekivati porast, ali ponovno je velikim dijelom do nas, odnosno u kolikoj mjeri \u0107emo uspjeti odgovoriti adekvatno izazovima i uspjeti u izgradnji boljeg sutra.<\/p>\n<\/div>\n

Link: https:\/\/www.nedjelja.ba\/hr\/komentari\/intervju\/molitva-je-snazan-lijek-koji-obnavlja-unistenu-strukturu-svijesti\/22575<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Upovodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilje\u017eava 10. listopada, o va\u017enosti mentalnoga zdravlja danas, razli\u010ditim oboljenjima te mogu\u0107nostima rane detekcije psihi\u010dkih smetnji, razgovarali smo s psihologom Stanislavom Stijepi\u0107em… Razgovarao:\u00a0\u017deljko Ivkovi\u0107, Katoli\u010dki tjednik Stanislav je ro\u0111en 1984. u Sarajevu gdje je zavr\u0161io Srednju medicinsku \u0161kolu te potom upisao Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju. Nakon zavr\u0161etka studija zaposlio se na KCUS-u, na Klinici za psihijatriju u Sarajevu gdje i danas radi kao klini\u010dki psiholog. U Zagrebu je 2016. zavr\u0161io studij za egzistencijalnu analizu i logoterapiju. U proteklih nekoliko godina zajedno sa… <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-3272","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-clanci"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3272","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3272"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3272\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3274,"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3272\/revisions\/3274"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3272"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3272"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/obitelj-vn.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3272"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}